|
|
| < | kolovoz, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
...Nitko neće pamtiti što si govorio niti će pamtiti što si učinio. Ali svatko će zapamtiti kako se zbog tebe osjećao....
Kada bi me netko pitao da se opisem u 5 rijeci rekla bih mu: tvrdoglava, uporna, sumnjicava, iskrena, romanticna...
IME: Tanja
GODINA: 18
SKOLA: Zavrsila medicinsku skolu, sada fax
MJESTO: Belisce
LJUBAV: sretno zaljubljena...
BOJA: crna, plava, crvena
BROJ: 6 i 9
TRENIRAM: rukomet (8,5 god)
HOBI: rolanje
MSN: bubica_69@net.hr
VOLIM: obitelj, NJEGA, prijatelje, izlaske, leptire, more, zvijezde, tajanstvenost, mir, nocne setenje, sladoled, pisati pjesme, uporne ljude, ljeto, cokoladu, votku, sport, zagrljaje, ljubav...
NE VOLIM: dvolicnost, laz, lignje, suze, tugu, varanje, zimu, jesen, kukavice, sebicnost, zivcane ljude, iskaljivanje...
OVO SAM JA...
A OVO SU MOJI NAJDRAZI...
MOJ MALI i JA 
MOJA LJUBAV i JA
BUBI...
SJATKI SMO...
KOJI FRAJER...:)
:)
MOJA NAJDRAZA SEKA (Sanja) 
MAMA (snjeza) 
BOBBY (tata) 
IVANA (druga seka) 
ANCI & TINA (ako je netko iskren, i predobar, to su one...hvala vam curke)
VIDI MOJE CARICE...:)
KRALJICE...VOLIM VAS!!!!
SANDRA (legenda moja)
BUBISA & INA (najjaci su)
EVO IH JOS....:)
MONIKA & INES...(te su opaljene) :)
BUBISA & ANJA (PIJANDURE) 
NINA (legenda, najjaca si carice)
IVNA (kuma moja najdraza) 
GAJ (khm...lovac u zitu) 
TIHANA (plavusa) 
MOJE PRESLATKO KUMCE...:)
IVANA (plava susjeda)
MATEA (ljepotica moja)
KRIVAK (legenda) 
IVIC (legenda)
AZRA (mic-mic)
SIMONA (ako je netko bez dlake na jeziku...) 
FILIP (kralj padanja) 
PA JOS MALO SLIKICA...
MOJA NAJDRAZA...
ONE KOJE CITAM...
Moj bivsi blog
Unikat
Marko a.k.a. Mata
Anna
Ivonchica
Frozen_djA
Shaggyev svijet
Butterflydust
pain_soul
Lost
djevojcica na visokom odru
neka niko ne dira u moj mali dio svemira-T
Jaca
pink rock girl
Prljavo Kazaliste - 449 (Svaki put kad odlazis)
Te sam noci kasno stigao
u svoj hladan privatan pakao
449 da okrenem, al' nemam snage
ruke da pokrenem
Kod kuce nekako mi je najteze
sve, bas sve me podsjeca na tebe
od tuge predugo se umire
a ti da barem pitas za mene
Ref.
Svaki put kad odlazis
komadic mene ko da odnosis
ko odnosis
svaki put kad odlazis
sve moje snove ko da porusis
ko da porusis
Te sam noci kasno stigao
Zagreb vec je mirno spavao
449 da li da okrenem
al' nemam snage ruke da pokrenem
Gibonni - Zlatne godine
Noc bez zvijezda, gradovi bez imena
i moja sjecanja
tragovi kocenja na cestama
sto vode do neba
a bio sam na kraju svijeta sam
bez tebe korak do dna
sam protiv svih na kraju vremena
a gdje si ostala ti
Ref. 2x
Zlatne godine i duge sjene
pomoli se za nase vrijeme
jednu svijecu ljubavi zapali za mene
Hladna kisa moje noci umiva tvojim suzama
nije zivot posuo sa ruzama sva moja sjecanja
a bio sam na kraju svijeta sam, bez tebe korak do dna
sam protiv svih na kraju vremena, a gdje si ostala ti
Prljavo Kazaliste - A ti idi
A ti idi i s nekim drugim nadji
sto sa mnom nisi nikada aha, aha
samo idi i bar se dobro snadji
sto sa mnom ne bi nikada aha, aha
I nije za me tvoje zlatno ordenje
jer na tvom putu ja sam samo kamenje
Ref.
Na kraj svijeta vodis me
pa me tamo ostavljas, pa me ostavljas
na kraj svijeta vodis me
pa me tamo ostavljas, zasto me ostavljas
A ti idi i tiho nocas sidji
po mojim mokrim stubama aha, aha
bolje idi i jos jednom mi pokazi
da tek sam kap u vodama aha, aha
I nije za me tvoje zlatno ordenje
jer na tvom putu ja sam samo kamenje
Ref.
Zasto me ostavljas, i zaboravljas
Prljavo Kazaliste - Evo putujem
Evo putujem, pomalo tugujem,
pisem pisma pa ih spaljujem,
kao potres sam, kao uragan,
kao duso Tihi okean
Evo putujem, pomalo tugujem,
pisem pisma pa ih spaljujem,
da znas kunem se
ja cu bez tebe,
nikad nikog dvaput ne zovem
Ref.
S tobom il' bez tebe zivjeti cu,
jos ne znam kako ali smislit cu
Prljavo Kazaliste - Ne bih te zatajio
Ako sam te i povrijedio
ako slagao sam nekada
ako sam ti srce ranio
zatajio te ne bih nikada
(2x)
Ako sam i druge gledao
ako sam im poljubac dao
to ti nikad necu reci
da ti poslije ne bi bilo zao
Ako sam ti kasno dosao
ako te i nisam nazvao
kunem ti se, evo, iznova
zatajio te ne bih nikada
Ako sam ti srce ranio
nisam nikad to prebolio
Ako sam ti srce ranio
nisam sebi to oprostio
Prljavo Kazaliste - Vlakovi
U ljubav ja ne vjerujem
u cast se bas ne zaklinjem
s casti il' bez nje
svaki krevet hladan je
Nas dvoje mogli smo bas sve
da smo se sreli ranije
ovako prekasno je, bojim se
Ref. 2x
Vlakovi, nek me sad otfuraju
nek me sad odguraju
mostove sam spalio
malo mi je sve dosadilo
I sto nam sada ostaje
kada ljubav umire
postelja od cavala
Ref.
Nas dvoje mogli smo bas sve
da smo se sreli ranije
ovako prekasno je, bojim se
Prljavo Kazaliste - Zbogom dame, zbogom prijatelji
A sad zbogom dame
zbogom prijatelji
ja bas moram
da odem, da odlazim
I steta sto je jutro tako brzo svanulo
nisam stig'o
od svih vas da se oprostim
A sad zbogom oce
reci zbogom Dubravi
tamo mi je mati
i prve, prve ljubavi
Iza sebe ostavit cu trag od krvi
a i suza
da se jednom kuci mogu vratiti
Ref. 2x
Ceste sve kud me vodite
u rodni grad sad me vratite
Najbolje od svega
Zelimo istu stvar
zbog cega onda takav stav
osim ako je tvoja ljubav
samo otmjena laz
Gdje bi bio bez mene
hajde probaj sjeti se
jeftine zabave, kocka
zivot na ulog nista il' sve
Da bar okrznu te ove moje rijeci
pa da mirno mogu, mogu leci
u nadi da ipak postoji nacin
da te vratim
Ref. 2x
I mislim na tebe sad
a s tobom koji je vrag
u nasim tijelima gori plamen, znam
ja sam ti sve, sve sto ti treba
ja sam ti najbolje od svega
Gdje bi bio bez mene
hajde probaj sjeti se
jeftine zabave, kocka
zivot na ulog nista il' sve
Da bar okrznu te ove moje rijeci
pa da mirno mogu, mogu leci
u nadi da ipak postoji nacin
da te vratim
Moze, moze
Moze, moze, moze, moze
2x
Crno vino, svece, sve si lepo smislio
i na stolu cvece, znam ja sta si mislio
pola sata ravno bices sa mnom na vi
onda ono glavno, ono glavno dolazi
Al' nece moci, nece ti proci
ni to sto nemam decka nece ti pomoci
mozda sutra, sutra uvece
al' ovo veceras nije tvoje vece
Ref. 2x
Moze, moze poklon, dodir ne moze
moze, moze pice, krevet ne moze
skloni ruke s moje koze
ne kazem uvek ne, al' veceras ne moze
Oci boje kestena
Ove noci ja sam sretan kao nikada
ono sto sam ludio zelio sad se dogadja
Ref. 2x
A sta mogu kad je volim, to je istina
zavele me oci boje kestena
Ove noci nemojte me nista pitati
mozete mi iz daljine misli citati
2x
Ove noci sve do zore sa mnom ludujte
nek se pije, nek se pjeva jer ja volim je
Malena
Malena, nocas srusio se svijet
malena, sve je tako glupo bez tebe
sad kad je stvarno kraj
Boze, snage mi daj
samo da prodje ova noc
tako prokleto sam cekam novi dan
prvi cetvrtak bez tebe
Malena, oduvijek si znala tko sam ja
malena, ne mogu ja bez svojih oblaka
sad sve su iste ko ti
sve se smiju ko ti
kako su lijepe, samo da znas
sve me ljube ko ti, sve mi lazu ko ti
i sve su moje, a tako sam sam
Ref. 4x
Malena, kako cu bez tebe sutra
malena, falit ce mi s tobom jutra
ima drugih, ima boljih, ali nebo zna
samo ti si moja malena
Malena, nocas srusio se svijet
Ruza Hrvatska - PRLJAVO KAZALISTE
U njenu sobu, udjem tiho
tiho bas na prstima
bojim se
da ne zalupim glasno vratima
zaspala je zadnja ruza Hrvatska
I tek sad, kad te nema
i tko ce 'jutro da me budi
i tek, sad kad te nema
dobro znam
ti si bila zadnja ruza Hrvatska
Ref.
Ruzo, moja ruzice
sve sam suze isplako
nocu zbog tebe
Ruzo, moja ruzice
sve sam suze isplako
I kako sad, ovako sam
protiv tuge i oluje
kad smo bili
kao prsta dva, prsta dva
jedne ruke
Prljavo Kazaliste - Heroj ulice
Uvijek sam zelio biti heroj
ne kao James Bond, prokleti tajni agent
zelio sam biti heroj, heroj ulice
bar jedan dan, djevojko, bar jedan sat
Uvijek sam sanjao da je neko drugo vrijeme
ja bih bio Romeo, a ti Juliet
uvijek sam sanjao da sam ja heroj
koji ce promijeniti bas citavi svijet
Ref.
Prisiljen da razmisljam
ja shvatio sam sve
nisam rodjen da budem heroj
o ne, ne, ne
Bryan Adams - Please Forgive Me
Still feels like our first night together
Feels like the first kiss
It's gettin' better baby
No one can better this
Still holdin' on, you're still the one
First time our eyes met - same feelin' I get
Only feels much stronger - wanna love ya longer
You still turn the fire on...
So if you're feelin' lonely don't - you're the only one I ever want
I only wanna make it good - so if I love ya a little more than I should
Please forgive me - I know not what I do
Please forgive me - I can't stop lovin' you
Don't deny me - this pain I'm going through
Please forgive me - if I need you like I do
Please believe me - every word I say is true
Please forgive me - I can't stop lovin' you
Still feels like our best times are together
Feels like the first touch - still gettin' closer baby
Can't get close enough?
Still holdin' on - still number one
I remember the smell of your skin - I remember everything
I remember all your moves - I remember you yeah
I remember the nights - ya know I still do
So if you're feelin' lonely don't - you're the only one I ever want
I only wanna make it good - so if I love ya a little more than I should
Please forgive me - I know not what I do
Please forgive me - I can't stop lovin' you
Don't deny me this pain I'm going through
Please forgive me - if I need ya like I do
Oh believe me - every word I say is true
Please forgive me - I can't stop lovin' you
One thing I'm sure of - is the way we make love
And one thing I depend on - is for us to stay strong
With every word and every breath I'm prayin'
That's why I'm sayin'
Please forgive me - I know not what I do
Please forgive me - I can't stop lovin' you
Don't deny me this pain I'm going through
Please forgive me - if I need ya like I do
Babe believe me - every word I say is true
Please forgive me - if I can't stop lovin' you
Never leave me - I don't know what I'd do
Please forgive me - I can't stop lovin' you
Can't stop lovin' you
Bryan Adams - I Do It For You
Look into my eyes - you will see
What you mean to me
Search your heart - search your soul
And when you find me there you'll search no more
Don't tell me it's not worth tryin' for
You can't tell me it's not worth dyin' for
You know it's true
Everything I do - I do it for you
Look into my heart - you will find
There's nothin' there to hide
Take me as I am - take my life
I would give it all - I would sacrifice
Don't tell me it's not worth fightin' for
I can't help it - there's nothin' I want more
Ya know it's true
Everything I do - I do it for you
There's no love - like your love
And no other - could give more love
There's nowhere - unless you're there
All the time - all the way
Oh - you can't tell me it's not worth tryin' for
I can't help it - there's nothin' I want more
I would fight for you - I'd lie for you
Walk the wire for you - ya I'd die for you
Ya know it's true
Everything I do - I do it for you
Bryan Adams - Have you ever really loved a woman
To really love a woman
to understand her
you’ve got to know what deep inside
hear every thought see every dream
and give her wings when she wants to fly
and when you find yourself lying helpless in her arms
You know you really love a woman
When you love a woman
you tell her that she’s really woman
When you love a woman
you tell her that she’s the one
She needs somebody
to tell her that it’s gonna last forever
So tell me have you ever really
really, really
ever loved a woman?
To really love a woman
to let her hold you
till you know how she needs to be touched
you’ve gotta breath her
and really taste her
until you can feel her in your blood
when you can see your unborn children in her eyes
You know you really love a woman
When you love a woman
you tell her that she’s really woman
When you love a woman
you tell that she’s the one
She needs somebody
to tell her that you’ll always be together
so tell me have you’ve ever really,
really, really ever loved a woman?
You’ve got to give her some faith
hold her tight
a little tenderness
you’ve gotta treat her right
she will be there for you
taking good care of you
(you’ve really gotta love your woman) (yeah)
and when you find yourself lying helpless in her arms
you know you really love a woman
When you love a woman
you tell her that she’s really woman
When you love a woman
you tell her that she’s the one
She needs somebody
to tell her that it’s gonna last forever
So tell me have you ever, really
really, really, ever loved a woman?
Just tell me have you ever really,
really, really, ever loved a woman?
Just tell me have you ever really,
really, really, ever loved a woman?
VRIJEME LJUBAVI
Tko te šalje da me probudiš
Tko te šalje da me podsjetiš
Sto je bilo vise nije, vrijeme prolazi
Sto da radim kada želim da zaboravim
Jezik zmije u ruci jabuka
Čije grijehe čovjek ispašta
Hajde reci svoje ime kazna ili nagrada
Dio kriza koji nosim tebi pripada
Ako si od crnog vraga, sto je tako, tako slatko
Ako si od samog Boga, zašto traje tako kratko
Zašto prolazi vrijeme ljubavi
Tko te šalje da me probudiš
Tko te šalje da me podsjetiš
Sto je bilo vise nije, vrijeme prolazi
Sto da radim kada želim da zaboravim
Dino Merlin - Mjesecina
Bilo je ljeto, vrela noc
svirao stari, dobri rock 'n' roll
ti i ja, dva mjesecara
dva bagrema bijela tek procvala
Ref.
Mjesecina k'o dukat zut
ti dovoljno mlada, ja dovoljno lud
mjesecina k'o dukat zut
ti dovoljno zena, prvi je put
Srce u srcu, ruka u ruci
kao mornari u mirnoj luci
crna oka dva, dva lopova
sve su sa sobom mi odnijela
Noc je plesala u ritmu tijela
tvoje nemirne ruke i postelja bijela
lete godine, sretan im put
al' zauvijek ostaje nas prvi put
Najbolji Hrvatski Tamburasi (Zlatni Dukati) - Tena
Kad se Tena udavala
od case se nisam mak'o
zalio sam sudbu svoju
pijan, tuzan ja sam plak'o
Udase mi moju Tenu
doveli i tamburase
meni osta samo zelja
i neispijene case
Majka vice, sto si bisan
zasto konje tuces, sine
ta i drugih cura ima
sve su lipe, sve su milne
Tose Proeski - Igra bez granica
Da se bar mogu probuditi u svijetu ljubavi
bez starih drugova i ovih nakaza sto su me stalno pratili
da te bar mogu poljubiti bez losih sjecanja na hladna proljeca
bez slike stradanja sto se bas na nas zaljepe
Ref.
Jer moj je zivot igra bez granica
umorna prica, trganje stranica
na kojim nista ne pise
Jer moj je zivot vjecito padanje
kad zbrojim poraze nista ne ostane
samo jos vucem navike
i sve na tome ostane
Da te bar mogu probuditi, kavu ti skuhati, u krevet donjeti
pa te poljubiti, al' toga nema i ne postoji
da se bar mogu zaljubiti u malu seljanku na nekom proplanku
gore u svemiru tako da dolje ne vidim
Leteci Odred- Hej lutko lutkice
Ne bih rek'o da cu moci
ove noci da ti pridjem
kao sjena krenem
na srce ti sidjem
A vjetar puse do dna duse
i otvori se nova rana
kada nam je ljubav
pukla kao grana
Tebi ne znaci nista
jedan vise il' manje
a meni srce se steze
i sve mi je tanje
Ref.
Hej lutko lutkice
kad bi mog'o barem malcice
ove noci da ti pridjem
Hej lutko lutkice
mog' zivota konobarice
i na srce ti sidjem
Daj mi Boze ispod koze
da mi tece kao struja
i cijelo moje tijelo
zavrti k'o oluja
A vjetar puse do dna duse
i otvori se nova rana
kada nam je ljubav
pukla kao grana
Tebi ne znaci nista
jedan vise il' manje
a meni srce se steze
i sve mi je tanje
Leteci Odred- Kazu
Ref. 2x
Kazu da me varas
da se vidjas s drugim tajno
kazu mi da bit ce sutra
nase vece oprostajno
Pa mi kazu da me varas
i da ces me ostaviti
a dobro znas da sam bolan
i da necu ozdraviti nikada
Neka si moja nevolja
s drugom ne zelim srecu
ti si za mene najbolja
mijenjati tebe necu
Malo je reci da sam tvoj
pripadam ti i vise
znas li da cijeli zivot moj
na tvome dlanu pise
Prva liga- Da sam tebe sreo ranije
Jedno priznat' zelim
sad kad znas da te volim
od kad si pored mene
zivotu se veselim
svake noci se molim
da traje nase vrijeme
Ti i ja, ko srne
uplasene vjetrom laganim
bili smo predugo
svako na svojoj strani svijeta
ti i ja
Ref. 2x
Samo da mi je
da sam tebe sreo ranije
ne bi ostale
puste sve te silne godine
Nikad kasno za ljubav
uvijek rano za tugu
to kaze pjesma stara
zauvijek tebe cuvam
necu voljeti drugu
jer srce me ne vara
Zidovi
Vrata sam otvorila
tamo te je ona ljubila
stajala sam, gledala
pevala je tuga
Nisi se ni pokrio
samo si mi hladno rekao
s'mesta odlazi
kome to pretis, pazi
Ref.
Ovi zidovi duse imaju
vise nego ti
soba stidi se i ona kaje se
a tebe je zar ne, bas briga
Sta je tebi zena ta
nekako sam te upitala
rekao si sve mi je
pevala je tuga
Nisi se ni pokrio
samo si mi hladno rekao
s'mesta odlazi
kome to pretis, pazi
Pali mali
Daj ucuti, ne hvali se, isti si k'o svi
jesi dobar, jesi zgodan ne i najbolji
a ja nisam kao druge da ti verujem
za takvog ne bi otkopcala dugme s kosulje
Ref.
Tebi su mane najbolje izdanje
sve sto ti kazem u dve reci stane
ma pali mali nisi ti moj tip ne, ne
moraces jos da rastes pa da pridjes mi
Daj ucuti, ne hvali se, dosta mi te je
takvih meni barem deset dnevno prilaze
a ja nisam kao druge sve vas odbijam
za takve ne bih pokvarila ruz sa usana
Boban Rajovic- Usne boje vina
Hej, ljepotice
glavu gore gledaj pravo
u oblake, u simsire
ne gledaj u mene samo
Gdje bas mene crnog nadje
da ti zdravu pamet solim
i potopim tvoje ladje
kad ti nocas ne odolim
Ref.
Usne, usne boje vina
ostace ti bez karmina
oci ostace bez suza
bez dugmeta bijela bluza
Usne, usne boje vina
ostace ti bez karmina
uvenuces k'o mimoza
otrovna je moja loza
takva ti je takva moja loza
Hej, djevojcice
hajde skini osmijeh s lica
o meni ti ne sanjaj
bicu tvoja nesanica
Gdje bas mene crnog nadje
da ti zdravu pamet solim
i potopim tvoje ladje
kad ti nocas ne odolim
Colonia
Tako kratko te znam
Ne postoji rijec kojom rekla
bih ti koliko znacis mi
ne postoji taj nitko kao ti
sto me moze razumjeti
Jer meni samo malo treba
samo mala mrva ovog neba
mojoj pjesmi ti si svaka nota
ljubav je moja veca od zivota
Ref.
Tako kratko te znam i ne postoji dan
da ne osjetim da za tobom ludim ja
kraj tebe izgubim dah
pretvorim suze u prah
uz tebe zaboravim na sve
Na ramenu tvom uvjek
rastopim se i vrijeme zastane
ne postoji taj nitko kao ti
sto me zna razumjeti
Jer meni samo malo treba
samo mala mrva ovog neba
mojoj pjesmi ti si svaka nota
ljubav je moja veca od zivota
Shvatila sam da ovaj blog pisem samo kada mi je jako lose, kada se osjecam usamljeno i tuzno...ali eto, tako pomazem sama sebi...
Danas sam se probudila sretna, mislila sam usreciti sve osobe oko sebe, to mi je bila danasnja misija... Svima sam bila dobra, isla sam kud god su trazili i bila sam sretna. Igrala sam se sa sestricnom, bila je nevjerojatno sretna, smijala se neprestano, i bila sretna sto sam ja s njom. Isla sam sa svojom prijateljicom po trgovinama, na kavu, bas sam bila sama sebi posebna i dobra... Sve ljude na ulici sam pozdravljala sa smjeskom, svima sam htjela dati do znanja da sam sretna, i da zelim da ovaj dan bude ispunjen...
Onda sam htjela usreciti i njega, obozavam vidjet osmijeh na njegovom licu, obozavam sve vezano za njega...
Trazila sam nesto slatko za njega, neki jedinstveni poklon, nesto sto me podsjeca na njega... Nisam za sebe nista ni pogledala, nije mi bilo bitno hocu li si napokon kupiti te zeljene nausnice... stalno sam mislila na njega... pronalazila sam ga u svakom plisanom medvjedicu, zaljubljenim parovima, u svakoj recenici njegovo ime je bilo veznik za moju srecu...
Napokon pomislih, to je za njega... Uzet cu to za njega... bas je malo, slatko, i posebno kao i on... Cim sam ga uzela u ruke, znala sam...danas cu izmamiti osmijeh na jos jedno lice...i skoro sam se rasplakala od srece...
A onda hladan tus, dosla je vecer... Tuga je pokucala na vrata... Cime sam to zasluzila, pomislih?! A bas sam htjela da ovaj dan bude lijep, Boze zasto oci pune suza, i zasto nisam uspijela biti sretna do kraja, bas ovako kako sam ja to htjela... Zasto moram biti tolika spuzva, zasto sam uvijek ja ta koja zali sve oko sebe, ali samo za sebe nikad nemam ni mrvu srece....
Da li sam sebicna ako kazem da mi je zao sto nisam nikada htjela usreciti sebe?! Bas bi htjela da i meni netko ispuni dan, i da radi nesto i zbog mene... Bila bih sretna da dobijem cvijet, onako ubran sa livade... Bila bih sretna da me danas zagrlio netko, onako kako sam ja htjela... bila bih sretna da mi je danas netko nesto lijepo rekao... Zasto sam ja ta koja moli i place?! Kad je netko plakao zbog mene, kad je netko imao zelju napraviti i za mene nesto....
Nazalost, ne sjecam se... ne sjecam se kada sam mogla nekome reci HVALA na tom sto si ucinio za mene...
E pa danas cu napraviti iznimku, i zahvaliti se svojim prijateljima... Kojima nije bilo mrsko ici na kavu samnom, koji su dosli do mene na sok, koji su mi vjerovali da dobro izgledaju, hvala ti prijateljice na nausnicama...Hvala tebi najbolja moja, sto si toliko putovala samnom, sto si mi davala utociste kada mi je bilo potrebno, sto si me nasmijavala, sto si cekati znala kao nitko na svijetu.... hvala mojoj maloj sestricni kojoj je prijalo moje drustvo...hvala mojim najboljim prijateljicama koje su zbog mene toliko puta propjesacile, i bile tu, kada sam to pozeljela...hvala tebi faco sto si uvijek tu, kakvog god raspolozenja bio, uvijek si bio tu, bila zima i snijeg ili ljeto i sunce...hvala mojoj mami koja mi je i mama i tata, i koja uvijek sebe zapostavi da bi ja imala sve, hvala ti mama, hvala ti sto si uspijela u svemu, hvala sto nikada nisi posustala i rekla da vise ne mozes, i hvala Bogu sto si sretna i sto si moja mama... Hvala sestro, sto si bezbroj puta presla preko mog ponasanja i ostala uz mene... A i hvala svima koji su me rasplakali i povrijedili, nemate pojma koliko ste me ojacali i koliko sam bolja zbog toga...
Vec mi je bolje... vrijeme lijeci rane... Nadam se samo da cu jednom dozivjeti da i meni netko nesto pokloni...sitan poklon, suzu radosnicu, zagrljaj, poljubac... ali onako, onako kako samo ja to zelim...
Leptirich, 20.08.2008.
Tanja!!!
...Opet su potekle, kao nekada, davno…
Ne sjećam se točno koliko je sati bilo, ali ponoć je već davno otkucala. Onako sama, u tišini sobe, razmišljala sam o svemu, svemu što me proganja u zadnje vrijeme…osjećaji sumnje, rastanaka, ostavljanja, suza, boli… Po ne znam koji put sam pokušala odvući misli s tih ružnih stvari, pokušavala sam se prisjećati lijepih stvari koje mi se događaju. Proganjao me strašan osjećaj da će se dogoditi nešto loše, nešto ružno i da ću opet ostati sama, kao ove noći… Ali, sretna si, pomislila sam… Napokon imam sve što mi treba, skoro sve, možda mi fali još samo koja latica da bi bila potpuni cvijet… ali naposljetku svaki cvijet je lijep bez obzira na svoj broj latica, jer se u takvom mnoštvu nedostatak jedne pa ni ne primijeti. Ali zašto mene boli ta latica koju nemam. Zašto tražim te sitnice koje mi u ovo vrijeme jako nedostaju.
Vjerojatno zato, što mi toliko fale neke stvari i neki ljudi. Neki ljudi koji mi skoro svako veće dolaze u misli, svaki dan… Kad se sjetim svega što smo prošli, ne, ne mogu se ne osjećati usamljeno, jer su bili dio moga života…
Već pred samo jutro, sjene sunca su se igrali mojim očima, nije mi smetalo…gledala sam kako dolaze do mojih očiju, a onda nestaju iz oblaka…i tako se sve vrtilo u krug…dođu pa odu… pomislih, tako je i sa ljudima…dođu, odu, dođu, odu… a zašto Bože…kad ih toliko volim…
Na izgled sam osoba koja burno reagira, svima sve kaže u lice, brza jezika, ponekad i ne razmišljajući povrijedim najbliže…a zašto nemam jezik tamo gdje bi ga trebala imati? Zašto baš tebi ne kažem ono što me muči i čega se bojim? Zašto baš tebi ne kažem koji su moji najveći strahovi… zašto nikada nisi pomislio da sam osoba koja upija svaku tvoju grešku, laž, svađu… zašto se uvijek stavim u drugi položaj ne misleći na sebe, zašto baš kad si ti u pitanju… Pitam se… Zašto mi nije važna moja bol, moja bol koja je sada prevelika…
Ne znam da li si znao, i da li ćeš ikada znati da sam bezbroj puta plakala zbog tebe, a pred tobom se pravila jaka, sretna i vesela… Ponekad mi je bilo jako loše, ali ti nisam htjela reći jer mi nije bilo važno kako sam ja, bilo mi je jedino važno da si ti najbolje od svih…
A što ako me povrijediš…opet…i ja ti opet dam priliku…i što ako ti budem davala takve prilike do kraja života, a tebi se to svidi…mislila sam da ćemo ostati zauvijek zajedno bez obzira gdje si ti, s kim si ti…
Suze, plačem, pa ih obrišem i pokušavam zadržati dah da stane ovo…da već jednom stane, prestane, nestane, zauvijek…
A onda…pogledam ljude oko sebe…ljude s kojima provodim svaki dan…oni me vole, znam da bi sve učinili da budem najsretnija… Tako bih im svima željela reći kako sam, tako bih im svima rekla što mi je na duši…tako bih htjela da me zagrle, utješe bez riječi… samo da budu kraj mene… tako bih im se htjela isplakati na ramenu…bez misli da im idem na živce, da ih zamaram… htjela bih da imam osjećaj da me oni žele slušat, i da će ostat sa mnom onoliko koliko bi mi trebalo da operem dušu i srce od svih loših stvari koje su mi se dogodile…
Priča mog života je takva…ali želim da ima sretan završetak…kad bih barem mogla otići negdje daleko, negdje stvarno daleko…s njim…s onim koji me voli…da budemo zajedno ispod tih zvijezda…da udišemo isti zrak, da imamo iste misli…da budemo povezani tu večer nečim čarobnim…kad bih mu barem mogla priznati da je on jedini kojeg mogu poslušati do kraja, da bih za njega sve učinila, i da je on jedini za kojeg bih pretrpjela najgore strahove, i odrekla se najljepših snova… sve bih učinila, da on ostane takva osoba u mojim očima, takva da je jedini koji me nije povrijedio…
Ne želim da me više itko povrijedi…i otkine još komadić srca koji želi sanjati…
A ova pjesma... ima totalno preneseno znacenje...
RIHANNA LYRICS - "Unfaithful"
Story of my life
Searching for the right
But it keeps avoiding me
Sorrow in my soul
Cause it seems that wrong
Really loves my company
He's more than a man
And this is more than love
The reason that the sky is blue
The clouds are rolling in
Because I'm gone again
And to him I just can't be true
And I know that he knows I'm unfaithful
And it kills him inside
To know that I am happy with some other guy
I can see him dying
I don't wanna do this anymore
I don't wanna be the reason why
Everytime I walk out the door
I see him die a little more inside
I don't wanna hurt him anymore
I don't wanna take away his life
I don't wanna be...
A murderer
I feel it in the air
As I'm doing my hair
Preparing for another date
A kiss upon my cheek
As he reluctantly
Asks if I'm gonna be out late
I say I won't be long
Just hanging with the girls
A lie I didn't have to tell
Because we both know
Where I'm about to go
And we know it very well
Cause I know that he knows I'm unfaithful
And it kills him inside
To know that I am happy with some other guy
I can see him dying
I don't wanna do this anymore
I don't wanna be the reason why
Everytime I walk out the door
I see him die a little more inside
I don't wanna hurt him anymore
I don't wanna take away his life
I don't wanna be...
A murderer
Our love, his trust
I might as well take a gun and put it to his head
Get it over with
I don't wanna do this
Anymore
Uh
Anymore (anymore)
I don't wanna do this anymore
I don't wanna be the reason why
And everytime I walk out the door
I see him die a little more inside
And I don't wanna hurt him anymore
I don't wanna take away his life
I don't wanna be...
A murderer (a murderer)
No no no no
Yeah yeah yeah
Biti zaljubljen, makar i nakratko, znači biti istinski i čudesno živ...
Ne voljeti nikada je isto kao ostaviti kartu svoje duše neoznačenu, neistraženu..
Ali budi oprezan prije no što kreneš na putovanje otkrivanja svoga srca...
Jer će na njemu biti olujnih mora i opasnih voda prije no što dođeš do otočnog raja svojih snova…
Ne možeš saznati za užitke ljubavi ako ne pretrpiš njezine boli...
Samo ako si smrznut i sam čekao prolazak noćnih sati, istinski ćeš osjetiti jutarnje sunce, i osjetiti njegovu toplinu kako ljubi tvoje tijelo…
I prije no što možeš poletjeti kao orao visoko i slobodno beskrajnim plavim nebom, moraš znati što to znači biti bespomoćan, beznadan, izgubljen i na dnu…
Ali ne, ne boj se ljubavi, budi spreman, budi uvijek spreman, i kada Duh istinske ljubavi dođe k tebi, zagrli ga, zagrli ga bez srama, neka zaposjedne tvoje tijelo i dušu, i odvest će te na mjesta, koja nikada nisi mogao ni zamisliti, i osjetit ćeš u svakoj žili svoga bića, ono što nisi osjetio nikada do sada…
Dozvoli si da budeš sretan, i priznaj da to jesi!
Cijeni baš svaki trenutak, jer se više nikada neće vratiti!
Vrijeme brzo prolazi onima koji vole, i mali znak pažnje danas, bogata je uspomena sutra!
Daj i primaj slobodno!
Upamti, blagoslovljen si da budeš voljen!
Ali dvostruko blagoslovljen kada TI voliš zauzvrat…!!!!
Voli vas vaša leptirica…
Dugo sam razmišljala o tome koliki su ljudi ostavili otisak u mom životu… Bilo to ružan ili lijep, ostao je trag za njima…
Svaki čovjek je ostavio na meni neki svoj trag, neki znak da je bio ovdje, u mom životu… neki su otišli prebrzo iz njega, neki su još u njemu, a neki će otići… to je taj životni krug… Stalno se vrti, ljudi dolaze, bivaju, odlaze… Na kraju…na kraju će sve to ostat samo pepeo, ali opet će biti neki trag, ako me razumijete…
Ne želim prebrzo izgubiti trag, ne želim dobiti otisak prebrzo…ne od ljudi koji su trenutno u mom životu, ne želim da odu… ne znam kako bih podnijela da izgubim samo jednu osobu, a volim ih, volim ih beskrajno…
Nažalost, volim i osobe koje više nisu tu kraj mene...imaju svoje živote, nove ljude u svojim životima…vole sada nekog drugog, kako su mene prije voljeli…znam da su me voljeli…
Na mene je ostavila trag i bakica iz zadnje sobe na neurologiji, i čovjek kojem sam prepustila mjesto u tramvaju, i dečko koji me je povrijedio u samo nekoliko sekundi, i moj otac kojeg više nemam, i malena djevojčica koja mi je onako nevino mahala dok ju je mama nosila…ne mene je ostavio trag i moje beskonačne šetnje s mojim najboljim prijateljem…ostao je otisak na srcu zbog moje pokojne prabake, djeda, prijatelja… svi su oni ostavili trag… i od svakog sam nešto naučila…Ostao je otisak zbog dugih razgovora u noć, zbog smijanja cijelu noć sa prijateljicama, ostavio je trag svaki zagrljaj koji mi je netko poklonio, svaki poljubac, svaki osmijeh… sve me to gradilo u osobu kakva sam danas…
Prije nisam, ali sada pokušavam izvući samo najbolje iz svakoga, ne želim više nikoga suditi…a tamo gdje mi nije mjesto, jednostavno ću se maknuti…
Koliko uspomena… ne volim riječ uspomena, podsjeća me na prošlost, podsjeća me na nešto što je završilo i više se ne vraća…ne volim kad mi netko kaže da sačuvam nešto za uspomenu, imam osjećaj kao da me napušta….a ne želim da me više itko napusti…bojim se toga…bojim se tuge…nije je dosta dugo bilo u mom životu, pitam se gdje je bila do sada, nisam je vidjela dugo…
Kako god bilo…sada sam na raskrižju, svi prijatelji idu na svoju stranu, i ja sama idem daleko od svog doma…svi se rastaju, svi će si na kraju pružit ruku, poželjet sreću…prijatelji moji, želim samo da znate, da bilo gdje pođete…da će te zauvijek imat jedno posebno mjesto u mom srcu, ono koje ste si sami napravili…taj otisak ću zauvijek imat i nosit sa sobom…
L.Y.
Leptirich…
03.05.2008.
…Bilo je jako kasno, ali snovi mi nikako nisu dolazili na oči…mučio me je neki čudan osjećaj…razne misli šetale su mi po glavi…možda zbog raznih događaja koji su se odvijali u mom, još recimo mladom životu…u životu koji je tek počeo, a bio je tako težak, tako, tako…
Toliko sam patila, a u jednu ruku bila sam jako sretna, kao da mi je nešto ili netko govorio možeš ti to, idi dalje, i nemoj sustati…kao da sam znala da će jednom završit…
Nakon nekog vremena usnula sam jako čudan san, koji me još više zbunio ujutro kada sam otvorila umorne i suzne oči…sanjala sam nekog, nekog koji mi je nosio spas…san je bio bolji od jave, bolji od svega što se događalo…bila sam mu jako važna, tako me je jako volio, uz njega nisam patila, bio je moj princ…bio je nekog koga sam čekala, netko koga sam tražila…bio je baš onaj koji mi je ukrao srce…ali u snu…pitala sam se kako je to moguće..kako mogu voljet nekog, nekog u sjeni…nekog koji me je volio u snovima…ali bilo je moguće…nažalost, nikad više nisam sanjala…njega…nikad više nije došao u moje snove…bio je samo jednom, i dao mi je snagu za dalje..bio je kao anđeo…anđeo kojeg je vjerojatno moj pokojni djed poslao da me čuva u snovima jer je vidio kako patim i koliko sam tužna…poslao ga je jer sam se molila za njega tu noć, mislila sam na njega i na sve što se dogodilo dok nije otišao među anđele…
Moj prijatelj je uspio, vratio mi je vjeru…vjeru da se ima nade boriti…da će jednom sve proći…možda završi loše ili dobro, ali će završiti…
Nakon nekog vremena, otišla sam u šetnju…umorna od svega…šetala sam se ulicama grada, i razmišljala sam o životu…vrijedi li ga živjeti, jer ionako nitko ne izlazi živ iz njega…ali ljudi žive onako kakav si život naprave…ponosim se ljudima koji unatoč svojim problemima i patnjama nastoje i uspijevaju održat osmijeh na licu…
…Osjećaje ne treba potiskivati, a da to i pokušam ne bih uspjela jer sam veliki emotivac…ali kada me nitko ne gleda, kada svi spavaju, samo moja 4 kuta sobe znaju sve…samo oni, samo moj medvjedić zna sve moje tajne…koliko je suza upio, koliko je jecaja pretrpio…
Dani su prolazili, a moj dječak iz sjene nije odlazio…stajao je negdje u mojim sjećanjima…nisam znala zašto mi je tako važan, zašto mi je jedan san promijenio život…
I opet sam, po ne znam koji puta legla, zagrlila svog medvjedića i suza je sama potekla…suze su klizile niz obraz i nisu se zaustavljale…jedna mala, mala, mala bebica u meni plakala je jako…plakala je kao da joj je netko uzeo najdražu igračku…kao da ju je netko uzeo od mame…
Nakon par sati uspjela sam zaspati, i nakon dugo vremena moj dječak iz sjene zalutao je u moje snove…zagrlio me je i tješio…opet sam bila jako sretna, opet sam bila ona stara…sjećam se i da sam ga pitala hoće li me opet napustiti, a on je rekao da neće ako ga pronađem…san je završio…trgla sam se i probudila…
Došao je i taj petak, tiha ljetna noć…šetala sam ispod divnog zvjezdanog neba, promatrala sam zaljubljene parove, promatrala sam staricu kako polako korača oslanjajući se na svoj štap, promatrala sam i roditelje kako vode svoju dječicu za ruke, promatrala sam nebo…zvijezde su jako čudno sjale…bio je pun mjesec…A ja?? Ja sam bila sama…trebala mi je samoća, trebalo mi je malo zraka…htjela sam provesti večer sama…
I tako sam šetala kroz mali parkić, i zastajala sam na svakoj klupici…na njima su bila ispisana imena zaljubljenih…i najviše sam puta pročitala ono na kraju…pisalo je Ana & Ivan = ZAUVIJEK, ili 4ever ili tako nešto..ništa nije vječno, mislila sam…to zauvijek ili 4ever traje jako, jako malo…i na kraju uvijek jedna osoba ima slomljeno srce ili više nema vjeru u ljubav…nastavila sam dalje…zašto je to tako Bože? Zašto jednostavno svi ljudi ne mogu biti sretni i zadovoljni…zašto svi moraju patiti…to je vjerojatno put kroz trnje do zvijezda, mislila sam…
Ali zašto ja imam tako puno trnja, zašto već ne dođem do zvijezda koje toliko čekam…zašto??
Odlučila sam sjest na klupu, bila je ispod jedne velike krošnje…i dok sam ja postavljala pitanja na koja jednostavno ne postoje odgovori…naišao je on…naišao je dječak iz mojih snova…
Nikad ga prije nisam vidjela, bio je jako lijep…bio je tako simpatičan, pun neke dobrote…ali, nažalost i njegove oči bile su pune suza…pogledao me je, i spustio pogled…htio je proći kraj klupe, vjerojatno je isto kao i ja htio biti sam…ali, znala sam da ga ne smijem pustit da tako lako ode…jer nešto mi je govorilo da je on taj koji me je u snovima činio sretnom…
I već kada je prošao kraj mene, doviknula sam mu da se vrati…onako, zbunjen i sa tužnim pogledom došao je do mene, i rekao mi: «Vidim i ti tuguješ…» Tada sam prvi put u 2 tjedna bila radosna…rekla sam mu da tugujem i samujem…jer me jedino zvijezde razumiju…sjeo je kraj mene…i bez riječi smo sjedili oko sat vremena…riječi nam nisu bile potrebne, jer njegova blizina činila me sretnom…osjećala sam se sigurnom, bila sam ispunjena nekom energijom…
Ta večer prošla je nevjerojatno brzo…znala sam da je on taj…znala sam da je to ljubav mog života…znala sam da je on dječak mojih snova…
Nikad mu od tada nisam dozvolila da bude nesretan, a nije ni on dopustio da ja budem tužna…jednostavno smo se nadopunjavali i znali smo da poraz nije ako padnemo, već je poraz ako se ni ne pokušamo ustat…a on i ja…toliko smo puta pali, pali smo zajedno…ali smo se i ustali i nastavili dalje…jer sve ovo do sad nije nas uništilo nego nas je ojačalo…
A poljubac…bio je savršen isto kao i ona večer pod zvijezdama…
Izgleda da je istina da moraš poljubiti puno žaba dok ne dođeš do svog princa…ja sam svog princa pronašla i više ga ne puštam…sad mi je tek jasan onaj natpis na klupici…ono ZAUVIJEK zaista može biti ZAUVIJEK…tako kaže i Oliverova pjesma VJERUJ U LJUBAV…
L.Y.
Leptirich…
12.04.2008.
Prijatelji moji, svi putovi u životu su trnoviti… Nitko nije došao do svega u životu bez muke i truda. Možda nam se ponekad čini da nam je životni put posipan trnjem, tugom, suzama, borbom...ali to je samo kušnja koja nas vodi do onog pravog puta… Koliko truda uložimo da prijeđemo to trnje, toliko dobar ćemo imat onaj drugi put…
Jako sam tužna bila zbog svakog mog prijatelja, kada mu se dogodilo nešto loše, ali još više sam bila tužna kada sam shvatila da jedan moj prijatelj, zapravo nije moj prijatelj… Nju sam voljela skoro kao i svoju sestru, nažalost volim ju još uvijek… Drago mi je da sam joj pomogla u životu, i da sam uvijek bila tu za nju, ponekad i u prevelikim količinama pažnje, ljubavi, razumijevanja… Ali ne žalim, ne žalim zbog toga…
Prije nekoliko dana, plakala sam kao malo dijete koje je palo… Kao da sam trčala, spotakla se i pala… imala sam osjećaj kao da ležim na zemlji, umrljana i prljava od te prašine…i da plačem…a nitko me ne čuje, svi samo prolaze kraj mene, i nitko ne nudi pomoć…
Plakala sam zbog vas prijatelji moji… Ne mogu podnijeti vaše suze, ne ne smijete plakat…svi ste tako predivni, a vaši jecaji te noći su me ubijali…
Jedino sam bila sretna, što smo zajedno dijelile tugu… što smo provele sate zajedno, i što smo rekle sve što nam je bilo na duši… što smo s tolikom lakoćom pričale o našem životu, o djetinjstvu, roditeljima, ne sretnim ljubavima… Trebalo mi je to, prijatelji moji.. a znam da je trebalo i vama…
Kako je to dobar osjećaj…malo tko si može priuštiti to da svi plaču zato što je on tužan…Nije li to divno?! Lako je biti prijatelj kad je sve lijepo, divno i krasno…teško je pronaći prijatelja kad se tuga lomi, kada se bol može rezati škarama, a suze samo teku… Onda su prijatelji najpotrebniji… A ja?? Jako bi se uvrijedila, prijatelji moji da me ne pozovete na dijeljenje tuge…da me zaboravite pozvati na zabavu, oprostila bih vam…ali da me zaboravite pozvat na slušanje vaših priča, na prijateljske zagrljaje koji su vam potrebni tada…nikada vam to ne bih oprostila…ne bih…
Nakon te večeri, spoznala sam tko ste vi… Uvijek sam za neku od vas mislila da je pomalo sebična, jer ju nikad nisam vidjela kako plače… Za drugu sam mislila da je jaka, i da ima previše ponosa da bi pustila i jednu suzu zbog nekoga… Treća mi se doimala pomalo nesigurnom, kao da se bojala reći što ju pati, i zašto jako rijetko ima osmijeh na licu… I ja sam se bojala reći što mi fali… ali, bilo je nekako lako s vama podijeliti sve što mi je ležalo na duši… Znate zašto? Zato što ste pravi prijatelji…
Nekako mi se ovo vrijeme vrti oko razmišljanja o prijateljima, o prolaznosti života, i o tome kako se bojim da ćemo se jednom svi rastati, da će nas život odvesti negdje daleko…Ili ćemo si možda biti samo fizički blizu…ali imat ćemo previše obveza, i nećemo nalaziti vrijeme da se vidimo… Bojim se, što ću jednoga dana ako od svih prijatelja nitko ne bude mogao doći na kavu jer je zauzet, bolestan, čuva djecu, radi, ide kod nekog drugog… što ako nitko ne bude mogao naći vremena za prijatelja… Ne želim da mi se to dogodi, želim imati ove prave prijatelje zauvijek… I kad kosa posijedi…
Iznenadila sam se, što sam na svom trnovitom putu života upoznala osobe za koje nikada ne bih mogla reći da će mi biti nešto u životu….
A sada, sada ne mogu zamisliti život bez njih…
Ali… uvijek postoji i ona loša strana… I ja sam zanemarila jednu osobu, koju obožavam… recimo da su se svakakve sile ispriječile između nas, a mi nismo bile dovoljno jake da bi im se oduprijele i nastavile zajedno koračati… Sve mi se čini da ona sada ima neke druge ljude u svom životu, isto kao i ja… Ali kunem se… ne postoji dan da ne pomislim na nju, i da ne pomislim koliko mi je ona bila u životu dobra… Kolika mi je bila podrška kada sam najviše trebala prijatelja… da, zbilja je bila uvijek uz mene… Koračala uz mene i bila mi prijatelj….Znam da ćeš ovo pročitat, pa eto malena… Volim te…
Eto, da zaključim ovu temu… Prijatelji, hvala što postojite…
Volim vas zato što ste uvijek tu kada vas trebam, što vas mogu nazvati kada god poželim, što ste plakali samnom, što ste se smijali samnom, što mi niste zaboravili rođendan, što ste me uvijek nazvali da mi kažete što vam se dogodilo, što znam da će te uvijek odgoditi sve obveze ako mi treba zagrljaj, što ste se smijali na moj račun, što ste dopustili da se smijem na vaš račun, što ste mi samo došli na vrata da me vidite, što vam nije bilo mrsko pješačit po lošem vremenu do mene, što vam nije bio problem pomoć mi nešto raditi… zato što ste se rano probudili da me vidite, zato što ste mi se povjeravali, zato što ste mi prepričavali događaje u sitne detalje, zato što ste trpjeli moje napade histerije, zato što ste mi oprostili greške, zato što ste iskreni, dobri, pošteni, zato što ste moji anđeli čuvari, zato što mi dopuštate da pazim na vas, zato što imate povjerenje u mene, zato što ste mi kupili leptiriche, zato što ste uvijek isti, zato što ne glumite, zato što ste izlazili samnom, zato što izlazite samnom… Volim vas zato što ste samnom radili gluposti, zato što smo skupa bježali od policije, zato što smo jedine plesale u kafiću, zato što smo dokazale da nam «one» ne mogu ništa, zato što smo se skupa napili, zato što smo dijelile novce, zato što smo si sve posuđivali, zato što smo zajedno putovali, zato što smo zajedno igrale utakmice, zato što se niste ljutile kada nisam bacila dobru kontru, zato što ste me vidjele u svim izdanjima i nikad niste promijenile mišljenje o meni, zato što ste me pazili kada nisam bila u mogućnosti paziti na sebe… Volim vas zato što ste me pratili kod doktora, zato što ste mi posuđivali bilježnice, zato što ste mi čuvale mjesto u busu, zato što ste me štitile od drugih, zato što ste mi dopuštale da se blesiramo zajedno, zato što smo uvijek imale temu za razgovor… ANĐELI MOJI, VOLIM VAS ZATO ŠTO STE TO ŠTO JESTE, NEMOJTE SE NIKAD PROMJENITI, I OTIĆI IZ MOGA ŽIVOTA JER NE ZNAM ŠTO BIH…
Nešto ne vezano za ovo…
Danas idemo van, napokon svi skupa…kao i prošli put… bit će predobro… Jedva čekam da si vidim malog… Ali i moju Šogoricu… e pa šogy… glavne smo danas… samo se ti meni otkači i budi luda ko' i uvijek…
Sandra, sretno na ispitu u ponedjeljak, dokaži im svima da si najbolja, rasturi sve tamo…
Martina, jedva čekam da te vidim i da budeš jednom i s nama vani…
Nikola, molim te nemoj se jako ubiti, bar da možeš stajat na nogama, to je prihvatljivo…
Anamarija: Obriši suze mala moja, nek' osmijeh lice ti krasi, obriši suze suviše si mlada, da obraz suza ti kvasi…
Kuma moja, rekla sam ti ja da sve dođe na svoje…i da ćeš biti sretna…
Mali… jedva čekam da te vidim…
Znaj da bit' cu tu
Mozda nisam znao
uvijek istom mjerom vratiti
zato otvaram ti srce kao pismo
necu nista skrivati
Procitaj me do zadnje strane ti
i znat' ces da si najbolje do sada
sto su prsti dotakli
Ti si kao zrno soli
tvoja ljubav njezno boli
nadji srecu u mom oku
kao more duboku
Ref.
I znaj da bit' cu tu
i kad navrati nam tuga
ti u meni nadji snagu
prijatelja, vjernog druga
I znaj da bit' cu tu
da ti dobro dobrim vratim
i na vrhu i na dnu
da osmijehom te pratim
I mozda nisam znao uvijek
prave rijeci birati
ali nizasto na svijetu
tebe ne bi', ne bi' htio mijenjati
Ti si kao zrno soli
tvoja ljubav njezno boli
nadji srecu u mom oku
kao more duboku
L.Y.
Leptirich…
15.03.2008.
Jedan je mladić imao savršeno srce. Nije bilo crtice ni zareza na njemu. Svi su se slagali da je njegovo srce najljepše.
Mladić je bio jako ponosan i sve se više i glasnije hvalio svojim prelijepim srcem.
Iznenada se pojavio starac i rekao: Zašto tvoje srce nije približno lijepo kao moje?
Starčevo srce je snažno udaralo, ali je bilo puno ožiljaka. Na nekim su mjestima komadići bili premješteni a na druga stavljeni, ali nisu potpuno odgovarali.
A bilo je puno mjesta gdje su cijeli komadi nedostajali.
Ljudi su pogledavali starca s nepovjerenjem: kako može i pomisliti da mu je srce ljepše od mladićeva.
Mladić je pogledao u starčevo srce i nasmijao se. “Mora da se šališ”, rekao je. Usporedi svoje srce s mojim, moje je savršeno, a tvoje je prepuno ožiljaka.
Vidiš, svaki ožiljak predstavlja osobu kojoj sam darovao ljubav – izvadio sam komadić srca i dao joj ga. Najčešće su i oni meni poklonili komadić svoga srca koji nije baš savršeno pristao na prazno mjesto u mojem.
Kad-kad sam poklonio komadić srca, a da nisam dobio drugi zauzvrat. Tu su nastale velike praznine i udubljenja. Iako su otvorene praznine bolne, podsjećaju me na ljubav koju smo dijelili.
I za te ljude gajim nadu da će se jednoga dana vratiti i ispuniti ih. Mladiću, vidiš li sada što je istinska ljepota?
Mladić je neko vrijeme uronio u misli. Prišao je starcu, posegnuo za svojim mladim, savršenim srcem i otrgnuo komadić te ga drhtavim rukama pružio starcu.
Starac je prihvatio komadić mladićeva srca, odlomio komadić svoga i smjestio ga na ranu mladićeva srca.
Mladić pogleda u svoje srce, ne više tako savršeno, ali ljepše nego ikada.
Možda su i naša srca tako savršeno nesavršena, ali neka vam nikada ne bude žao pokloniti nekom ljubav... Svima, svima koje volite svaki dan pokažite koliko ih volite i koliko ste sretni što ih imate... Nemojte dopustiti da izgubite nekoga, zbog ponosa ili neke glupe svađe...
Možda je moje srce puno ožiljaka...Onih koji su zarasli, ili onih koji pokušavaju zarast... Ali, ne želim više biti oprezna...Nakon njega sam postala užasno oprezna, i bojim se zaljubiti i uživati u ljubavi... ali vrijeme je da otvorim svoje srce 100% i pokažem iskren osmijeh na licu...
A, ti, draga prijateljice... Koliko god nas ova daljina djelila, znaj da želim da sve jednom bude kao prije, i da ponovno mogu imati nekoga tko će slušati tišinu...Sjeti se samo koliko su naša srca (ne)savršena...sjećaš se, jel da?
Volim te, da zbilja te volim...
I za kraj... hej, mali, u dalekom gradu...cuvaj mi se da te ne ukradu....
L.Y.
Leptirich...
Gledala sam danas jedno drvo u parku kada sam se vraćala doma. To drvo me je vratilo u prošlost, prisjetila sam se kako sam se kraj tog drveta poljubila, s dečkom kojeg sam voljela najviše na svijetu. Prisjetila sam se kako sam bila naslonjena na to drvo, i kako sam mislila da mogu letjeti od te sreće. Što sam se više prisjećala tog dana, njega i mene, sve sam se više vraćala u prošlost. Otišla sam malo dalje, i prisjetila se kako sam prije 9-10 godina išla sa roditeljima u šetnju… kako sam ispod tog drveta kupila kestenje…Bili su to divni dani moga djetinjstva. Sjećam se kada je tata išao kupiti pečene kestene, pa smo ih svi jeli za stolom. Sjećam se svojim bezbroj uprljanih majica, zamazanih prstiju…a najviše se sjećam svog osmijeha i sreće.
Napokon, sjedoh na klupu, i vidim malu djecu… Letim dalje u prošlost, poput nekog leptirića i prisjećam se jedne zime. Kada smo se sanjkali po parku, i uživali u zimskim radostima. Kako je djetinjstvo divno doba. Nikada neću zaboraviti šetnje sa svojim roditeljima, bezbroj ispričanih priča prije spavanja, češkanje po leđima da mogu lakše zaspati, poljubac za laku noć… Pitam se samo da li smo mi onda bili svjesni koliko smo bili sretni i veseli.
Budim se iz prošlosti, i dalje sjedim na klupi, suze mi teku niz lice… Ne znam plačem li od sreće ili od tuge… U meni su se isprepleli osjećaji tuge i sreće, osjećaji radosti i žalosti… Nešto me je slomilo… Da li tvoj odlazak, da li daljina koja mi uzima ljude do kojih mi je stalo… Polako se ustajem, pokušavam srediti misli ali one i dalje putuju po mojoj glavi, stvarajući sve tužnije slike u mojoj glavi…
Pitam se samo kako bi mi bilo da su svi ljudi koje trebam svaki dan kraj mene. Kako je to nazvati nekoga u pola noći i reći mu da dođe kod nas, jer ga trebamo… Posljednji put kad sam imala nekoga, koga sam voljela…i koji je bio blizu mene…taj me povrijedio… Pa kako da se ja onda ne bojim da će mi daljina uništiti nešto što je tek počelo rasti…
Koliko će mi samo trebati da spoznam da nisu svi ljudi isti, i da postoje oni kojima je stalo, kojima nije glavni cilj povrijediti nekoga…
Zastajem… zaustavljam pogled na jednoj klupi…usne mi se, mokre od suza razvlače u osmijeh… Konačno jedna lijepa misao, mislim si… Sjetim se njegovih predivnih očiju, iskrenog razgovora, i prvog dana kada je bio samo moj… Nije li to lijepo, mislim si?
Ali ne bi ja bila ja kad ne bi bila tužna…zašto mi je ta lijepa misao tako brzo otišla iz misli…opet mislim kako ga nema…Pogledavam na mali putić, ah…taj put…zar se sve svodi na odlaske…Da li ljudi odlaze da bi se mogli ponovno vratiti?? Ali što ako odu, i ne vrate se…
Polako dolazim do ljuljački, sjednem na onu u sredini… Lagani povjetarac u moje lice, lepršava kosa, ljuljačka daje nekakvu melodiju…ne, nije to škripanje, to je melodija moga djetinjstva… Koliko sam puta nagovarala mamu da me ljulja u parku… Trebalo mi je vremena, dok nisam shvatila kako se sama mogu ljuljat…
Silazim s nje, i stanem na ugaženi put…Krećem doma…ali opet mi nešto skreće poglede, i zarobi misli… Shvaćam da je previše emocija vezanih za taj parkić…
Zar je moguće da me je svaka, i najmanja sitnica, najmanji detalj vratio u prošlost…ili me sjetio na sadašnjost…
Ne, ne bojim se daljine… Ni daljina, ni vrijeme ne mogu ništa onima kojima je stalo… Ne žalim ni za čim, ali priznajem… ponekad bi se tako htjela vratiti u prošlost i biti ono malo, bezbrižno dijete kojem je jedina briga bila hoće li me mama pustiti van…
Sada nešto o ovim proteklim danima…
Prvo da se ispričam svima koje sam zakinula za čitanje bloga, stvarno nisam našla vremena ni inspiracije…
Prvo da pohvalim predobru zabavu kod Tune. Išla sam kod svoje Anamarije na «zakašnjeli» rođendan, pa smo otišli kod Tune na kavu… Ali eto, atmosfera je bila tako dobra da smo i plesali, pjevali, razgovarali… Što da vam kažem, nije mi se dalo ići van…Tuna, Anamarija, Martina i ostalim dečkima šaljem veliki pozdrav, stvarno ste odlični!!!
Što se tiče mog dragog… Sad u subotu smo slavili njegov i bratov rođendan i bilo je predobro…ma mala riječ je to…
Ali sve što je lijepo, kratko traje… Otputovao mi malac nazad u velegrad, ali što je tu je… Izdržat ćemo mi to sve…
Martina mi je konačno sretna, konačno ga je upecala… Anamarija je skoro pa uspjela! Upoznala sam jako puno dobrih osoba ovih dana, i stvarno imam jako dobar prvi dojam, posebno na Tunu…
Eto, da ne pokvarim dojam onog prvog djela, prestajem pisat…
I da, isprike jednom dečku, na svemu…
L.Y.
Leptirich…
Pusa!!!
Prošli petak imali smo maturalnu zabavu. Svi 4 razredi medicinske škole... Što da kažem? Bilo je predobro, prelijepo... neke stvarno nisam mogla ni prepoznati koliko su se sredili...
Svaki razred je morao izvesti svoj program koji je pripremio. Mi smo imali ples sa zvijezdama, naravno tko bi drugi bio voditelj nego ja... hehe...
Sve u svemu ispalo je iznad svih mojih očekivanja...ali eto, slika govori više od riječi...
Jeste li se ponekad zapitali zašto se nešto događa što ne želite??? Jeste li se nekad osjećali da padate u nekakav ponor iz kojeg nema izlaza…on je sve dublji, a vi nemate nikog da vam pruži ruku i da vas spasi…ili je ta nečija «ruka» toliko blizu ali je ne možete uhvatiti i isplivati sa samog dna…nemate snage, nemate zraka da dođete na površinu oceana….a uvijek vam fali toliko malo…??
Da li ste ikad osjećali da ste zatvoreni u nekakvom kavezu, i osjećali se tako bespomoćnima da pomognete drugima, a samo vam je malo potrebno da izađete iz kaveza i nekom pružite utjehu…??
Da li ste ikad osjećali da vam se cijeli svijet raspada, da sve ono što volite odlazi…da svi koji su vam nešto značili odlaze iz vašeg života, i vi morate izabrati stranu na koju će te krenuti…???
Jeste li nekada, iskreno molili za svoje najmilije…jeste li ponekad zanemarili sebe i željeli dobro drugima, a da vas nije bilo briga za sebe u tom trenutku…???
Jeste li ponekad izgubili nekoga koga ste voljeli svim srcem svojim, i svom dušom svojom…
Jeste li ponekad bili na kraju puta, u kojem vam se staze razdvajaju…a vi ne znate kojom stazom poći…???
Vjerujem da je svako doživio nekakav poraz u životu, nekakvo razočaranje kad su mu sve lađe potonule…kad više nije imao luku u koju će doći kada ga svi napuste i iznevjere…a u toj luci oduvijek je sidrila ljubav i povjerenje, a odjednom sve se izgubi, izgubi se nešto što je stvarano godinama…
Dogodi se nešto kad imaš osjećaj da je uništeno do temelja…i onda, onda ti samo ostaju tragovi nekadašnje sreće….ostaju samo sjećanja koja vam nitko ne može oduzeti…a ta sjećanja su vam stalno u glavi, ta sjećanja vas vraćaju u prošle godine…
Zauvijek ću se sjećati jedne mudre izreke jedne jako stare, pametne žene…jednom prilikom mi je rekla..»I kraj nekad znači početak…»
Sada, kad malo bolje razmislim, kraj ponekad može značiti početak nekakvog drugog života, početak nove stranice u našem životu, početak nečega što će nam zauvijek promijeniti život iz temelja..taj početak moramo prihvatiti..jer sve se događa s razlogom, pa valjda i život prestaje s razlogom…valjda sreća ne može uvijek sidriti u odajama našeg života, jednom i ona mora napustiti našu luku, i zaputiti se drugom srcu i duši…a mi, ako smo dovoljno jaki…prihvatit ćemo činjenice, prihvatit ćemo novonastale situacije, i izgraditi novu luku, punu ljubavi i poštenja, punu povjerenja i iskrenosti, luku koja će biti tako dobra da ćemo opet privući sreću u naša srca…Dakako, ta luka je luka našeg života…
A ljubav?? Hoće li i ona doći…jednom hoće, svi ju zaslužuju…sam po sebi čovjek ostaje neshvatljivo biće, život mu ostaje bez smisla…ako mu se ne objavi ljubav…ako je ne iskusi i usvoji…
Ljudi shvate koliko im nešto znači tek kad to bude uništeno…zato, je bolje spriječiti nego liječiti..ako vam se pruži prilika pokušajte napraviti nešto što je vrijedno truda, pokušajte napraviti nešto što će staviti sve stvari na svoje mjesto, pokušajte…pokušajte…
Nitko ne garantira da će te uspjet, ali barem ste pokušali..jer jednoga dana, bi mogli lupati glavom o zid pri pomisli da se niste ni potrudili…a ako se potrudite, i to ne uspije…onda će te znati koliko je to zapravo bilo važno…
I na kraju poruka…ni jedan čovjek nije toliko loš da ne zaslužuje drugu priliku, ali ni jedan čovjek nije toliko glup da bi cijeli život praštao i nešto trpio samo da bi vlado mir..ako nešto nije stvoreno jedno za drugo, to kad-tad mora puknuti…isto kao i puzzle…ako nisu dobro složene, slika koja je na njima neće imati smisla…
I sada nakon svega napisanog, ja sam po prvi put u životu znala što želim od samog početka… Ne znam uopće kako mi se moglo dogoditi da sam ga umalo izgubila..
Ne znam da li vam se kada dogodilo da ste bili na rubu… na litici…i da ste bili spremni skočiti za nekim koga želite… Da vam uopće nije bilo važno što će biti s vama…
Ovih dana kao da mi se nešto prelomilo u duši, kao da se nešto promijenilo u meni, i da mi je nešto govorilo što da radim… Ne znam tko to…pamet, srce ili nešto treće…sve u svemu, možda taj «ženski instinkt» možda moj anđeo čuvar…moja krijesnica koja mi je osvjetljavala put…moj leptirić koji je bio uz mene i ne sebično mi govorio put…
I hvala mojim krilima, bez kojih ovaj let ne bi imao smisla…
Leptirich L.Y
